Muz je otisao na posao u drugu smjenu. Tamo mu se slosilo i poslali su ga na hitnu gdje su mu dali infuziju i nakon toga klasika, "paljba kuci".
Malo mu je bilo lakse, mislio je: "Ma ok je to. Treba samo vremena i odmora."
Kako je vecer dolazila, pojavio se proljev i jos gori bolovi u zeludcu. Obratio mi se za pomoc i odmah smo zapoceli tretman.
Odradila sam zastitu, izgovorila afirmaciju i krenuli smo na posao. U toku tretmana bol se pojacavala sve vise i vise u odnosu na pojavu prvog bola na poslu. Toliko ga je boljelo na stomaku da nije mogao da lezi nepomicno cekajuci da se tretman privede kraju, ali sam ga zamolila da ipak nastavi lezati i neka slobodno pomjera udove ako je bas neizdrzivo.
Prozimala me je lagana bol i lagane struje koie su me peckale po zeludcu, zatim je krenuo i znoj da mi lije niz celo dok se muz hladio. Ostali smo uporni i gurali do kraja jer ovo je bio jedan od vecih izazova u samom startu mog bavljenja reikijem.
Najednom, bol je nestala kao da nije ni bila. To su sekunde bile. Muz nije stigao ni da mi kaze kako se tocno osjeca. Samo je dao do znanja da je dobro, a tako sam i ja osjecala.
Od tada se njegova vjera u reiki ucvrstila, pa me je cak i sam cesto podsjecao na auto tretmane.
Reiki je divan. Hvala mu. Hvala Sanji. 